Uvod
Terensko istraživanje u Veloj Luci na otoku Korčuli usmjereno je na istraživanje kulture sjećanja na jednog od najpoznatijih hrvatskih glazbenika, Olivera Dragojevića. U širem kontekstu, moj rad obuhvaća proučavanje uloge glazbe u oblikovanju društvenih sjećanja i kulturnih identiteta, kako u Hrvatskoj, tako i u prostoru bivše Jugoslavije. Glazba, kao snažan medij, omogućuje artikulaciju kolektivnih emocija, sjećanja i nostalgije. Kroz primjer Olivera Dragojevića kao studije slučaja, istražujem kako popularna glazba postaje ključni element u formiranju kulturnih i regionalnih identiteta te način na koji prenosi povijesna i kulturna sjećanja na nove generacije, ne samo u nacionalnom nego i u širem post-jugoslavenskom prostoru.
Oliver Dragojević kao figura sjećanja
Oliver Dragojević (1947.–2018.) predstavlja jednu od ključnih figura u kontekstu hrvatske popularnenoglazbene prošlosti. Njegov doprinos obilježen specifičnim stilom tzv. dalmatinske pop-balade, postao je integralni dio hrvatske popularnoglazbene baštine. Dragojevićeva glazba prepoznata je kao sredstvo povezivanja više generacija, drugim riječima, prošlih i suvremenih iskustava, potvrđuje njegovu centralnu ulogu u formiranju hrvatskog identiteta i kolektivnog pamćenja popularoglazbene hrvatske prošlosti.
Oblici kulture sjećanja u Veloj Luci
Kultura sjećanja na Olivera Dragojevića u Veloj Luci manifestira se kroz više oblika, uključujući formalne komemoracije i neformalne oblike svakodnevnog prisjećanja. Ključni oblici sjećanja uključuju:
- Godišnji koncerti: Svake godine u srpnju organizira se veliki koncert u čast Oliveru, koji okuplja brojne posjetitelje i poznate glazbenike. Ovi koncerti simboliziraju kontinuitet sjećanja na njegovu glazbu, dok emocije koje izazivaju potvrđuju njegovu važnost za kolektivnu svijest.
- Memorijalni centar u izradi: Vela Luka planira izgraditi memorijalni centar posvećen Oliveru, čime će njegov život i rad biti trajno sačuvani za buduće generacije. Ovaj centar postat će ključno mjesto za očuvanje sjećanja i kulturnog identiteta Dalmacije, vezanog uz njegovu glazbu.
- Brijačnica: Posebno mjesto u sjećanju na Olivera zauzima lokalna brijačnica, prostor u kojem je provodio vrijeme s prijateljima i gdje su sačuvane brojne fotografije i memorabilije. Ova brijačnica funkcionira kao intimni memorijalni prostor, mjesto neformalne komemoracije gdje se svakodnevno evocira prisutnost i povezanost Olivera s lokalnom zajednicom.
Od drugih oblika praksi sjećanja, a koji nisu vezani za Velu Luku, ističu se
- Murali: U javnom prostoru diljem Hrvatske nalaze se murali posvećeni Oliveru.
- Trajekt Jadrolinije na relaciji Split–Korčula nosi njegovo ime.
Ovi oblici povezuju javni prostor s memorijskim naslijeđem Olivera s kojim on ostaje prisutan u svakodnevnom životu nacionalne, lokalne zajednice, ali i stranaca/turista koji se imaju prilike upoznati s njegovim likom i djelom tijekom svog putovanja do otoka.
Vela Luka kao prostor sjećanja
Prostor Vele Luke igra značajnu ulogu u kulturi sjećanja na Olivera Dragojevića. To je mjesto gdje je živio i gdje se održavaju godišnji koncerti i priprema memorijski izložbeni prostor. O važnosti prostornog aspekta u procesu oblikovanja kolektivnih identiteta kroz smjernice kolektivnog sjećanja, govorio je već M. Halbwachs. Na tragu definicije prostora i sjećanja koje nudi Jay Winter, Vela Luka se može smatrati mjestom komemoracije. To mjesto posjećuju ljudi iz cijele Hrvatske, ali i drugih zemalja ex Jugoslavije, posebno Slovenije. U ovom slučaju, malo dalmatinsko otočko mjesto postaje simbolički prostor Dragojevićeva domoljublja i bliskosti s “malim čovjekom”, gdje se njegova popularnost odražava kroz skromnost i odricanje, što je u suprotnosti s današnjim poimanjem uspješnih popularnoglazbenih umjetnika. Vela Luka postaje simbol Oliverove povezanosti s lokalnom zajednicom i njegovog života u stilu običnog čovjeka, čime se on profilira kao kulturni junak tradicionalnih životnih vrijednosti. Ova lokalna dimenzija njegove slike ujedno se povezuje s nacionalnim identitetom, stvarajući koncentrične krugove u kojima se mikrosvjetovi lokalne zajednice i makrosvijet nacionalne kulture međusobno isprepliću. (Winter, J. (2008.), Sites of Memory and the Shadow of War, u: A. Erll i A. Nunning (ur.), Cultural Memory Studies, Walter de Gruyter, Berlin/New York. Winter, J. (2010.), Sites of Memory, u: S. Radstone i B. Schwarz (ur.), Memory: Histories, Theories, Debates, Fordham University Press, New York.)
Auditivno sjećanje i popularna glazba
Dragojevićevo naslijeđe iz kognitivnoznanstvene perspektive iščitava se kroz koncept dugoročnog pamćenja – long-term memory (Snyder, B., 2012. Auditory Memory: An Overview) koji kao ključan faktor u aktiviranju memorije filtrira informacije po ključu njihove povezanosti s našim ciljevima, vrijednostima i slično, omogućujući tako samo malom dijelu memorije aktiviranoj originalnim osjetilnim unosom da uđe u fokus svjesne svijesti (Snyder, 2012., 11). Razotkrivanje korelacije između (kulturnog) habitusa slušatelja i auditornog pamćenja pruža ključ za razumijevanje duboke posvećenosti Dragojevićevom naslijeđu u hrvatskom društvu. Ova analiza otkriva da su vrijednosti sadržane u njegovom naslijeđu prepoznate kao nacionalne vrijednosti, čime se jasno reflektira njihova značajnost i uloga u oblikovanju nacionalnog identiteta.
Mediteranski kao hrvatski identitet
Mediteransko-hrvatski identitet u glazbi Olivera Dragojevića oslikava specifične kulturne karakteristike Dalmacije, integrirajući lokalne glazbene tradicije i emotivne ljubavne sadržaje. Njegova glazba obilježena specifičnom kombinacijom dalmatinske šansone i modernih aranžmana, odražava nostalgičnu povezanost s morem, otocima i mediteranskim načinom života. Dalmatinski identitet je ključni faktor u oblikovanju i afirmaciji nacionalnog popularnoglazbenog identiteta kojega hrvatska glazbeno-popularna scena prepoznaje kao bogato izvorište uspješnih umjetnika i radova.
Oblici sjećanja u Veloj Luci:
Materijalna sjećanja
Jedan od najupečatljivijih simbola je trajekt Jadrolinije nazvan po Oliveru, koji povezuje Split i Korčulu. Taj trajekt, osim što nosi njegovo ime, vizualno i akustično evocira njegovo naslijeđe kroz glazbu koja se reproducira u prostorima trajekta. Drugi primjer fizičkog sjećanja je obiteljska grobnica u Veloj Luci koju ljudi posjećuju. Treći primjer su murali diljem Hrvatske koji predstavljaju vizualni hommage njegovom liku, održavajući njegovu prisutnost u javnom prostoru.
Institucionalna sjećanja
U izradi je muzej posvećen Oliveru Dragojeviću. Ovaj muzej predstavlja formalizaciju i institucionalizaciju sjećanja na njega, nudeći trajno mjesto u kojem će se njegov život i rad moći detaljno proučiti i prezentirati novim generacijama, te ujedno biti i novi turistički sadržaj. Nalazi se u palači Franulović Repak, koja je do sada funkcionirala kao Kulturni Centar Vela Luka. Drugi primjer je brijačnica Borisa Gugića, prijatelja i glazbenika s kojim je Oliver svirao. Sadrži impozantnu zbirku fotografija Olivera. Radi se o neformalnom prostoru gdje se kroz razgovore sa sumještanima evocira sjećanje na Olivera.
Performativna sjećanja
Svakog srpnja, koncert u Veloj Luci posvećen Oliveru postaje ključni događaj okupljanja njegovih obožavatelja. Pjesme koje su obilježile njegovu karijeru izvode se na rivi, oživljavajući njegov duh i
Kulturni junak
Autentičnost Olivera Dragojevića odnosi se na njegovu sposobnost da kroz glazbu i osobno prisustvo izrazito autentično odražava i komunicira kulturne i emocionalne vrijednosti koje su bliske ljudima, posebno stanovnicima Dalmacije. Autentičnost proizlazi iz njegove vjerodostojnosti u interpretaciji dalmatinskog identiteta, njegove usklađenosti s lokalnim običajima i tradicijama te njegove sposobnosti da stvori glazbeni izraz koji rezonira s iskustvima i osjećajima zajednice. Utoliko je Dragojević uspio uspostaviti duboku emocionalnu povezanost s hrvatskim društvom, što mu daje auru kulturnog junaka.
Kulturni i politički aspekti naslijeđa
Složen odnos između osobnog domoljublja, političke neutralnosti i kulturnog identiteta demonstrirao je tijekom i nakon Domovinskog rata, tako što je odlučio ne nastupati u Srbiji. Ova odluka, iako je uključivala odricanje od značajnih financijskih interesa, odražavala je njegovu jasan politički stav. Dragojevićev potez bio je u društvu prepoznat kao simbolički čin, s jedne strane domoljublja, a s druge visoko plaćene cijene političkog uvjerenja, zbog čega nije bio predmetom značajnijeg javnog propitivanja. Osim toga, iako se značajan dio njegove karijere odvijao u vremenu Jugoslavije, njegova glazba nije „patila“ od politički konotiranih konflikata (kao što je to na primjer naj recentniji događaj s koncertom Bijelog dugmeta u Splitu), ostajući duboko ukorijenjena u dalmatinskom identitetu. Naime, njegove pjesme ljubavne tematike, prepoznatljive po dalmatinskom kulturnom identitetu zadržavajući njime svoju nevinost u kontekstu konflikta nove Hrvatske i Jugoslavije, svjedoče (naj)više o kontinuiranoj važnosti dalmatinskog identiteta u hrvatskoj kulturnoj baštini.
…istraživanje se nastavlja.
Leave a Reply