We are republishing an interview from Boje Zemlje, conducted on July 11, 2025, by Paola Albertini and originally published under the title Eric Ušić: (Post)ratni grafiti posebna su baština on Boje Zemlje's official website. The interview features our team member Eric Ušić, a postdoctoral researcher at the Faculty of Arts, University of Rijeka.

Please note that the interview is in Croatian.

Grafiti iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća, sačuvani na fasadama kuća diljem Istre, više nisu samo tihi svjedoci prošlosti – zahvaljujući istraživanju kulturologa Erica Ušića postali su prepoznata baština. Njegova monografija Zidovi pamte otkriva više od tisuću političkih parola i simbola, stvarajući jedinstven vizualni arhiv otpora, ideologije i sjećanja, urezan u kamenu svakodnevice.

Monografija Zidovi pamte. Vizualna etnografija političkih grafita iz Drugog svjetskog rata i poraća u Istri (2024) u izdanju Srednje Europe, autora Erica Ušića više je od knjige. Dokument je jednog vremena, foto bilješka brojnih, do sad skrivenih grafita diljem Istre.

Eric Ušić rođen je i živi u Vodnjanu. Kulturolog, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Rijeci, doktorirao na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani. 

Inače je autor znanstvenih i stručnih članaka, eseja, likovnih kritika i prijevoda s talijanskog na hrvatski jezik. Trenutno zaposlen kao viši asistent na Filozofskom fakultetu u Rijeci (Odsjek za kulturalne studije), u sklopu projekta MEMPOP, podržan od Hrvatske zaklade za znanost. Jedan od organizatora Vodnjan film festivala u Fažani film festivala (VFFuFFF).

Interes za grafitima

Ušića su godinama zanimali grafiti, pogotovo oni subkulturni, budući da je bio aktivan u hip-hopu, gdje su grafiti ključan element, tako da se u tom kontekstu razvio i svojevrstan senzibilitet za zidno pisanje.

„Ključnu je ulogu svakako odigrala neposrednost (post)ratnih parola, koje se nalaze u prostoru moje svakodnevice otkad znam za sebe – živim u Vodnjanu, koji na svojim zidovima, uz Rašu, ima najviše očuvanih grafita iz tog perioda u Istri. Godinama sam kraj njih prolazio, i nisam baš obraćao pažnju, do jednog trenutka kada sam ih, u jednom seminarskom radu na studiju kulturologije, dotaknuo samo nakratko, i primijetio da ne postoji mnogo podataka o njima, kao i to da ne postoje konkretne studije, članci ili osvrti koji bi u najmanju ruku kontekstualizirali tematiku. Nakon nekog vremena promišljanja, odlučio sam ući u ovu temu malo dublje, smatrajući da je riječ o značajnoj povijesnoj praksi, ali i o značajnom povijesnom, političkom i kulturnom krajoliku i baštini koju vrijedi proučiti i uokviriti“, rekao nam je.

Istraživanje je originalno provedeno tijekom njegovog doktorskog studija u Ljubljani, na Fakultetu za društvene znanosti: „Ako izuzmemo ‘pripremni’ dio koji se sastojao od preliminarnih terenskih izleta, gdje sam ispitivao situaciju na terenu, i od uvodnog teorijsko-metodološkog kalibriranja pristupa i uokviravanja problema, na samom istraživanju, analizi i pisanju sam radio četiri, pet godina, kroz koje su me pratile i mnoge druge obaveze i aktivnosti“.

Terenski rad i fotodokumentacija

Terenski rad je središnji dio njegove studije. Kako nam je ispričao, prošao je kroz mnoga istarska sela, zaseoke, gradiće i gradove, mnoga mjesta koja dotad nije poznavao, a kroz obilaske je pažljivo „skenirao“ zidove, tražeći ostatke grafita, pretežito po starim kućama i fasadama.

„Detektirane grafite sam bilježio, fotografirao, a impresije s terena zapisivao u svojim terenskim bilješkama i dnevnicima, što se kasnije pokazalo produktivnim u pogledu naknadne (auto)refleksije terenskog rada i iskustva. Naime, na terenu sam razgovarao s mnogim ljudima, ulazio u mnoge interakcije, saznao zanimljive stvari i popratio reakcije mještana na grafite, reakcije koje su bile raznolike i pretežito kritički usmjerene prema sadašnjem društveno-političkom stanju stvari. Uglavnom, terenski je rad za mene bio jako inspirativan i uzbudljiv, dinamičan i bogat“, ispričao nam je Ušić.

Pronašao više od tisuću grafita

Grafiti se mogu pronaći doslovno posvuda, budući da su ih doslovno posvuda i ispisivali, osobito u neposrednom poraću. Pronašao ih je više od tisuću, što fragmentarnih i nečitljivih, a što cjelovitih i dobro očuvanih: „Cjeloviti, integralni grafiti čine većinu, a dijele se na tekstove/parole i simbole, poput crvene zvijezde ili srpa i čekića. I to je poprilično iznenađujuće, budući da je od njihova ispisivanja prošlo 80-ak godina. Na temelju njihove dugovječnosti, ali i oblika i sadržaja, po meni oni tvore jedan unikatan, autentičan krajolik, odnosno – kako to definiram u knjizi – specifičan krajolik sjećanja, svojevrstan arhiv na otvorenom, koji prenosi fragmente zidne (auto)biografije Istre. Pored toga, važan je i jezični aspekt, dvojezičnost parola koja odražava višeslojnu istarsku kulturnu i društvenu dinamiku“.

Prema riječima Ušića, grafiti funkcioniraju kao tragovi povijesne memorije, ali i kontra-memorije, imamo li na umu 1990., raspad Jugoslavije, i procese poput preimenovanja ulica i trgova te uklanjanja simbola i ikonografije antifašističkog i socijalističkog karaktera. Primjerice, u Vodnjanu je ulica koja je bila posvećena komunistu i antifašistu Pinu Budicinu preimenovana u ulicu Castello, a u istoj je ulici moguće i dan danas pročitati crveni grafit koji je posvećen partizanskom bataljonu Budicin, kojeg su činili Talijani. „U tom smislu, grafiti ukazuju i na kontradikcije, rupture i problematične aspekte post-jugoslavenskog konteksta“, pojašnjava.

Poruke i simboli

Grafiti prenose prvenstveno antifašističke, pro-jugoslavenske i komunističko-revolucionarne poruke i simbole. Kako kaže Ušić, u korpusu dokumentiranih grafita, najčešće se pojavljuje Tito, kao centralni simbol i figura, ali i crvena zvijezda, kao središnji simbol antifašističke borbe. Mnogi grafiti prenose poruke kojima se traži priključenje Jugoslaviji, a takvi su grafiti bili najaktualniji u neposrednom poraću i u kontekstu neizvjesne budućnosti za regiju. Određeni grafiti slave Staljina, dok drugi slave pale borce. Uglavnom, riječ je o kompleksnijoj i raznolikoj formaciji tekstova i simbola, koji su prožeti različitim ali međupovezanim slojevima značenja i ideoloških akcenata.

Knjiga rezultat obimnog istraživanja

Knjiga Zidovi pamte. Vizualna etnografija političkih grafita iz Drugog svjetskog rata i poraća u Istri podijeljena je na tri dijela: „Prvi dio postavlja teorijski i metodološki okvir istraživanja, gdje konceptualno definiram i pozicioniram pojam grafita, tematiku istraživanja te pristupe i alate koje sam koristio, skicirajući istovremeno i samu provedbu, dimenzije i ograničenja istraživanja. Drugi je dio posvećen povijesnoj pozadini grafita, gdje krećem od međuratnog perioda, kada su se također pisali grafiti, nakon čega detaljno analiziram tri faze pisanja: ratne/partizanske, oslobodilačke i poslijeratne grafite. U tom dijelu oslanjam se na arhivski materijal, memoare, usmenu povijest prikupljenu kroz intervjue, vizualne materijale, itd. Treći dio je posvećen grafitima danas, odnosno nalazima s terena: u tom dijelu iznosim glavne podatke i rezultate terenskog rada, opisujem i analiziram ključne karakteristike i značenja grafita, njihove prostorne i teritorijalne pozicije, ideološke obrasce koji se kroz njih izražavaju, kao i jezične aspekte i specifičnosti. Također, u završnici trećeg dijela osvrćem se i na svoje terensko iskustvo, na interakcije s ljudima, kao i na dodatne refleksije kojima pokušavam dokučiti mnogostruka značenja grafita u današnjem kontekstu“.

Sve je popraćeno bogatim vizualnim materijalom, odnosno mnogim fotografijama – ima tu i nekoliko zanimljivih arhivskih fotografija, a većina fotografija su nastajale na terenu te prenose i prikazuju mnoštvo istarskih grafita. Mislim da je tu Srednja Europa, odnosno da su urednik i dizajner odradili odličan posao i jako dobro strukturirali vizualne materijale kroz knjigu. U tom sam pogledu njima i zahvalan što je toliko fotografija dobilo svoje mjesto u knjizi.

Velik interes za knjigu i temu

Objava knjige je potaknula dosta medijskog interesa, kako u Hrvatskoj, tako i vani, osobito u Sloveniji, što zasigurno doprinosi popularizaciji ove teme, i to mi je posebno drago, jer je jedan od mojih ciljeva i bio omogućiti malo više vidljivosti (post)ratnim grafitima kao posebnoj baštini, koja kao takva nije prepoznata“, izjavio je Ušić. Uz to, dobio sam poziv iz više mjesta u Istri za predstavljanje knjige ili javno predavanje, a posljednji poziv je došao iz Labina. I to mi je, također, posebno drago, jer sam s ovom studijom prvenstveno htio doprijeti do ljudi koji žive u neposrednoj blizini grafita, a koji su s temom osobno upoznati, ili pak povezani kroz svakodnevicu ili sjećanja. Na predstavljanjima su reakcije publike bile jako dobre, bilo je zanimljivih razgovora i susreta, kao i pozitivnih feedbacka na knjigu i prezentirani materijal.

A interes je došao i iz Muzeja Jugoslavije. Naime, kustosice Marija Đorgović i Simona Ognjanović iskazale su interes za arhiviranjem fotografija grafita koje je Ušić dokumentirao na terenu.

„Dobar dio mojih fotografija se tako sada nalazi u fondu Muzeja Jugoslavije u Beogradu. S Marijom i Simonom sam surađivao i oko jedne tematske izložbe, odnosno izložbene intervencije u sklopu stalnog postava Muzeja Jugoslavije, gdje je prezentirano mnoštvo grafita, ali i drugi vizualni i arhivski materijal vezan za kontekst Drugog svjetskog rata i poraća u Istri. Izložba je otvorena 21. prosinca prošle godine, kustosice su odradile odličan posao i to sve zaista sjajno izgleda“, rekao nam je Ušić na kraju.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.